Opština Sečanj ne može da se pohvali podacima vezanim za natalitet i starosnu strukturu stanovništva. U poslednjih 6-7 godina broj dece koja se rađaju je opao 30-ak posto. Prosečna starost stanovnika ove opštine je oko 50 godina. Zbog toga je Komisija za populacionu politiku pre tri godine pokrenula projekte koji bi trebalo da podstaknu rađanje dece, a za koje novac obezbeđuju preko Kabineta ministra bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku. Među njima je i projekat podrške parovima koji jedino uz postupak vantelesne oplodnje mogu da se ostvare kao roditelji. Komisiji se do sada za pomoć za VTO obratilo više od 10 parova. Devet pokušaja je bilo uspešno.
Sofija i Stefanija Grujin su rođene pre pola godine. Njihovi mama i tata su pre postupka VTO prinove čekali nekoliko godina.
„Pet godina smo pokušavali da dobijemo dete. Hvala Bogu iz prvog pokušaja vantelesne oplodnje dobili smo dve lepe, zdrave devojčice. Ja sam mislila da postupak neće uspeti, ali uspeo je. Meni je u početku bilo stresno, jer mi je trebala terapija, pa sam išla na histeroskopiju… Svašta nešto je bilo. Uz prave prijatelje i rodbinu sve se prevaziđe. Stres su i svakodnevno bockanje i odlasci u Novi Sad na kontrolu. Ali, kažem, sve se to pregura. Mora čovek da bude uporan. Istina, nekoliko puta mi je došlo da odustanem od svega. Nisam više mogla da se bockam, svega mi je bilo preko glave… Ali, onda sam pomislila da će mi se tako ostvariti san da budem mama i nastavila sam sa postupkom VTO… I hvala Bogu ostvario mi se taj san“, počinje priču Rozalija Grujin iz Jarkovca, mama malih bliznakinja.
PARTNERI KOJI SE UKLJUČUJU U PROCES VTO MORAJU MEĐUSOBNO DA SE RAZUMEJU I PODRŽAVAJU
„Jako je bitno da se partneri razumeju kada dođe do toga da treba da se uključe u postupak VTO. Samo mi znamo kako nam je bilo, ali kad na kraju vidiš decu pored sebe sve se zaboravi“, dodaje naša sagovornica.
Osim uzajamne podrške, Grujinima je mnogo značila i podrška lokalne samouprave i Komisije za populacionu politiku opštine Sečanj.
„Ja se zahvaljujem Nataši Rađenović i ostalima članovima komisije mnogo. Da njih nije bilo, ne bi bilo ni naše dve devojčice, kao ni drugih beba koje su rođene putem VTO. Za sve što mi nije bilo jasno ja sam zvala Natašu. Uvek mi je bila na raspolaganju. Mogla sam da je zovem u bilo kom trenutku. I terapije i sam postupak VTO su izuzetno skupi. Kao i eventualne intervencije. Finansijska podrška je tu jako značajna“, objašnjava ponosna mama Rozalija.
„Kada su mi rekli da nosim blizance nisam verovala. Dok nisam čula otkucaje srca, nisam verovala. Kasnije kada sam videla da se okreću, da se pomeraju, da šutiraju bilo je drugačije. Tokom trudnoće plašila sam se porođaja i toga kako će nam biti sa dve bebe. Bilo je kako ću sama sa dve bebe… Trebaće nam dva kreveca, sve duplo… Bila sam i srećna i uzbuđena i uplašena… Osećanja su bila pomešana. Ni sada, šest meseci posle porođaja, još nisam svesna da su one tu. Jeste da ih grlim i ljubim, ali imam utisak kao da sve ovo sanjam“, ističe naša sagovornica.
Za parove koji prirodnim putem ne mogu da se ostvare kao roditelji Rozalija ima samo jednu poruku.
„Da se prijave za postupak VTO, da ne odustaju od svojih želja i da budu uporni ukoliko žele da budu mame i tate. Stvarno treba biti uporan. Da idu napred. Šta god da pričaju ljudi o vantelesnoj oplodnji neka ih ne dotiče. Ništa to nije sramota. Ja sam to s ponosom nosila. I kad god su me pitali rekla sam da smo išli na VTO, jer da nije bilo tog postupka, ne bi bilo ni njih dve. Pozitivno razmišljanje je jako bitno. Kada sam radila „betu“ strahovala sam kakvi će biti rezultati. Prva „beta“ se pokazala pozitivnom, za dva dana smo radili opet analizu i bila je pozitivna, ali sam i dalje sumnjala. Kada sam uradila treći put analizu bila sam sigurna da sam trudna i da je postupak uspeo“, kaže Rozalija.
Tata Predrag se sada samo priseća svega što su on i njegova supruga prošli da bi dobili devojčice.
„Pet godina smo pokušavali, išli po lekarima i ništa. Sve je bilo kao videćemo, probajte ovo, probajte ono… Onda smo slučajno čuli da Komisija za populacionu politiku podržava VTO. Javili smo se Nataši i ona je rekla da će biti sve u redu. Ispitivanja i lečenje je trajalo sigurno godinu dana. Na kraju, kada je sve bilo kako treba išli smo na postupak VTO. Na prvom pregledu je doktorka mislila da ima tri bebe, ali posle se ispostavilo da su dve“, priča Predrag Grujin iz Jarkovca, tata bliznakinja.
Saznanje da će umesto jedne dobiti dve bebe izazvalo je različite emocije.
„Ja sam se prvo prepao kada sam čuo da su trojke. Nije mi bilo svejedno. Tri bebe. Na kraju su bili blizanci, a i toga nisam bio svestan sve dok se nije porodila. Kada su došle kući, tek tada sam video šta je radost. Nema ništa slađe od dece. Blizanci su posebna priča. To znaju samo oni koji imaju blizance. Oni koji ih nemaju ne mogu da nas shvate. Bebe su dobre. Pričali su nam da sa dve bebe nećemo moći da spavamo, da jedemo… To nije tačno. Sve može da se stige kad hoćeš i kada se organizuješ“, kaže Predrag.
„U početku nam je pomagala Rozalijina sestra. Moja sestra radi u Pančevu, pa nema vremena toliko. Najveća podrška nam je deda. Deda ih čuva. Tu je uvek. On trči napolje da završi sve što ima i odmah se vraća unutra da se igra sa njima. Tu je i moja tetka, to je rođena sestra moje majke. Ona dođe kad god može i obožava Stefaniju i Sofiju“, ističe ponosni tata.
Opština Sečanj godinama unazad finansira VTO. 2017. godine to je počela da radi kroz projekat koji se realizuje preko Kabineta ministra bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku. Od tada do sada svake godine njihov projekat je bio podržan.
„Prvi put kada smo konkurisali sa ovim projektom kod republike dobili smo dozvolu da 6 parova ide na VTO. Od tih šest parova, četiri su imali pozitivne rezultate. Radimo projekte koji su zasnovani na tome da pomognu našoj opštini. Kod nas je jako mali broj rođene dece u odnosu na period od pre 6-7 godina. Prosek dece koji se upisuje u obavezni predškolski pripremni program, a tu najbolje može da se vidi koliko ih je rođeno u jednoj godini, je 90. Pre je bilo i po 130 dece. Jako je opao natalitet“, objašnjava Nataša Rađenović, predsednica Komisije za populacionu politiku opštine Sečanj.
„Začudili smo se koliko parova imamo koji moraju na VTO. Mislim da smo kroz ovaj projekat probudili svest ljudi koji su se ustezali da dođu. Dosta njih nije ni znalo da imaju pravo da traže sredstva koja bi opština mogla da opredeli za njih za postupak VTO. Svake godine imamo 3-4 para kojima je potrebna pomoć. Možda ne treba svima kompletan postupak, ali neke intervecije, lečenje, da se urade neki rezultati… Za ove tri godine imali smo peko 10 parova koji su išli na VTO kroz projekat. Devet parova je dobilo prinove, a rođeno je 10 beba. To je nešto što je neprocenjivo. Za 2020. već imamo u najavi četiri para“, dodaje naša sagovornica.
Da bi ostvarili pravo da preko projekta koji sprovodi Komisija za populacionu politiku opštine Sečanj odu na VTO, potrebno je da su parovi iskoristili sve pokušaje koje odobra država ili da ne ispunjavaju uslove da na postupak idu o trošku RFZO.
„Mi pokrivamo celokupan proces VTO. U startu je po paru opredeljeno po 500.000 dinara. To je dugotrajan proces. Jako puno ima analiza koje se rade, tako da ta cifra nekada dostigne i milion, milion i dvesta hiljada dinara. Takođe, mi i refundiramo sve lekove koji oni koriste. Imamo bračni par koji smo slali u Prag. Trudimo se da svima damo šansu da postanu roditelji“, kaže Rađenović.
Da bi ostvarili pravo na postupak VTO kroz ovaj projekat parovi moraju da imaju prebivalište na teritoriji opštine Sečanj u trajanju od najmanje 6 meseci.
Izvor: I LOVE ZRENJANIN