Ne želim da pričam o tome kako omladina nema gde da izadje

0 717

Pravoslavna Nova godinaPravoslavna Nova godina, u velikoj meri donosi svest o prolaznosti života. Prolaze praznici, raspust i ljudi upadaju u depresije, anksiozna stanja i…
Oh, ne, nisam o tome htela da pišem.
Šta sam zapravo htela?
A da, u različitim životnim razdobljima, različito doživljavamo ovo praznično veče.
Ne znam kako to ide kod drugih, možda neko nekada i prizna javno. Ali kod mene je to išlo ovako – kako sam se ja menjala, tako se menjao i stav prema slavljima.

1. Ja sa osamnaest:
Dooooček, euforičnost još traje ali u nekoj meri se i ispuvava (pravi izraz?).
Večernja toaleta (spremna)! Štikle (spremne)! Drugarice (spremne)!
Diskoteka, puna (za razliku od pravog, ups, nije dobra reč, za razliku od onog glavnog dočeka).
Zamislite kraj devedesetih, početak novog stoleća ili kako god. Muzika turbo, ultra mega karaktera i dens, dens, petarde smrde, da, smrde, njihov smrad podseća na isparenja iz gradskih kanalizacija. Neka ženska ih baca u vis. Kako koja poleti svi psuju i bacaju se pod klupe. Tresu se prozori od basa, tc,tc,tc: ,,Ajkulo sa muškim likom…“ ,,Čudna žena beše Vera…“
Svi pijani, igraju. Ja pokušavam, da se uklopim u masu i igram (u stvari pokušavam da igram). Drugarice krišom jedu sladoled, da ih ne bi JA videla, pa ocinkarila (uvek sam se pitala zašto li su to mislile?), mora biti da su znale kako će jednog dana završiti u ovakvom tekstu.
Greh je bio jesti sladoled zimi u ono vreme. Zamislite danas klince kako se kriju jer jedu sladoled u sred zime? Nezamislivo. U ono vreme je to bila neka vrsta ekstremnosti. (Kao pojesti kukuruz bez soli – u toj meri ekstremno.)
Novu godinu dočekujem u suzama i to u toaletu jer mi nešto nije po volji, naravno. Ma, cmizdrava, balava rokerka. Sve joj nešto smeta. A one tamo jedu sladoled, bez nje, kakav užas. Još se i dva puta presvukla jer joj je neki lik rekao da liči na Draganu Mirković.
Dobar doček, svega mi.

2. Da, ja sa dvadeset i tri godine:
Sedim u nekoj zadimljenoj prostoriji, pušim, na sve strane razbacane flaše.
U glavi mi je samo želja da nekoga izmasakriram (smem li to javno da kažem?),
dobro bila sam hejter, hajde ne zamerite. Svi su znali onaj moj pogled i stav kao da sam otac iz filma ,,Varljivo leto“.
Lenjost studentskih dana. Pa to je laž! Aman! Doček, a ja pušim, pijem pivo i čitam knjigu u sve martinkama, hulahopkama i muškoj košulji.
Mislim se: ,,Gde je tata da me vidi? Izbacio bi me kroz prozor i lansirao na neku žurku.“
Ali ne, držim se svojih pravila i principa, ja sam ice cool, dead cool baby, mene ne zanima doček. ,,Šta me briga, uostalom. U vreme komunizma je bio zabranjen. Ovo sad je sve odraz neke vrste pomodarstva. Svi dočekuju, a u ono vreme bili članovi partije. Licemerje.“ Na čestitke ni ne odgovaram, za boga miloga, imam svoj stav.
I to pucanje, u ponoć, ma daaaaj. Pa petarde. Seljana. Opšta.
Bacam se na prozor i urlam:
,,Tiše sa tom trubom šabani!“
(Komšije donele trubu, cela ulica zvoni, a stanodavac meditira na krovu kuće, gleda zvezde. Pf.)
Kakav sjajan doček…

3. Ja sa dvadeset i devet:
Ustajem, već je mrak.
Knjige razbacane na sve strane, panično tražim cigarete. Nema ih.
Nemaaaa ih. Koji je dan?
O neee, doček, trafike su zatvorene.
Ju, doček?
Kakvi su mi planovi? Pa nema planova, idem na kafu, pa kod mame, pa…
Mmmm, doček? Mama garant ima sjajnu hranu.
(Sad se očekuje da se u tom životnom dobu stane na noge, sitna deca, torte, kolači, sendviči, pelene). Ko ga šiša.
Nešto sve to meni neprivlačno.
Dobro, skrenula sam s teme.
Doček, uz računar. Pišem i slušam Bob Dylana.
Volim svoj život. Volim svoj život. Volim svoj živoooot!

Kako bi vam te tri Jovane čestitale Novu godinu?
Pa evo.
Prva Jovana: ,, Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog.’’ Lažem, garant bih citirala Koelja u tim godinama, samo nemojte nikome to da kažete. Znam da nećete. Ono što se desi u Vegasu ostaje u Vegasu. Ali znam i da hoćete: ono što se desi u Jaši, kruži unaokolo.

Druga Jovana: KOJI JE TVOJ PROBLEM? KAKVA NOVA GODINA? SIKTER DA TE NE BIH GAĐALA LIMENKOM!

Treća Jovana: Prođe raspust, prođe sve, dragi moji, prođoše godine, ode život.

Šalim se.
Srećna Nova svima. Živi bili.

Jovana Petrov

Dobijte obaveštenja u realnom vremenu odmah nakon objavljivanja nove vesti.

Možda vam se sviđa i
Ostavi komentar

Vaša email adresa neće nigde biti prikazana