Dopisnica iz Varoši Još mi duša i sad’ sanja, Razastrta sred ravnice, ĐERAM što ka nebu klanja, Dok mi suze kvase lice. A, kako i ne bi, kada me ta slika prati svuda, kao ključ od čarobnog sveta, koji se otvara volšebno već pri samoj pomisli na prve dane detinjstva, kada počinjem da pamtim… ĐERAM,...
