Spoj tradicionalnog i modernog
“Vila Stanković” je izgrađena početkom prošlog veka na obroncima Fruške Gore u ruži vetrova, na mestu koje se poput panonskog “Olimpa” uzdiže iznad Dunava i sa koga se pruža prelep pogled na Dunav, Banat i Bačku. U položaju koji ovaj objekat ima kao da su se stopili u jedno, dobili svoje vizuelno otelovljenje, čuveni stihovi – “Srem, Banat i Bačka, tri srca junačka.” Kada izađete na terasu ovog objekta ono što vidite nemoguće je u potpunosti i do kraja opisati. Čak i najbolji majstori pisane reči teško da bi se usudili da lepotu onog što vide pretoče u pisani trag. U opisivanju viđenog nedostaju pridevi. Sa tog mesta posetilac može da čuje čuruška zvona i bat konja čilaša koji nemirno jure bačkim salašima, može da vidi lepu protinu kći i zrenjaninsku ćupriju koju su prekrili beli ždralovi, može da oseti miris tek pokošenog sena banatske ravnice i tek ubranih dunja kojima jesen miriše, može da oseti ukus dobrog sremskog vina kojeg se nije stideo ni Beli dvor u Beogradu. Jednom rečju, sa tog mesta posetilac može da vidi, čuje i oseti mnogo toga lepog. Dovoljno je da samo oslušne svoju dušu. Samo toliko. Objekat je izgradio kraljev namesnik dr Radenko Stanković. Vila je izgrađena u stilu srpskih srednjevekovnih zamkova, po uzoru na zamkove u Lombardiji sa izrazitim arhitektonskim rešenjima karakterističnim za takve zamkove. Ali to nije sve.
Putnik namernik boravkom u ovom objektu definitivno oseća nešto što se može okarakterisati kao nepatvorena sreća, nešto što poput očaravajuće muzike pruža tako potreban duševni mir. Putnik se oseća kao da se izmestio, bar za trenutak, u neko drugo vreme u kojem se čovek prepušta svim dražima lepote koja se povrh svega ipak, ne može opisati. Svakako da zasluge za tako nešto pripadaju pokrajnskoj Vladi koja je uspela da u ovom objektu prepozna i da to prepoznato odene, novim od svile satkanim, ruhom. Spašeno je ono što je nekada bilo zaboravljeno, što je bilo skrajnuto, a što je bilo deo našeg naciona. Na taj način “Vila Stanković” je postala i naš savremenik, i naš svedok. Postala je putokaz za ubuduće.
Piše: Radovan Zubac
Slike pruzete sa sajta opštine Inđija