Na teritoriji Vojvodine broj ovih predatora iz godine u godinu se znatno povećava i velika su pretnja za korisnu divljač koja na određenim terenima polako nestaje. Pojava šakala u jašinskom ataru samo nagoveštava isti epilog ako se ne učini nešto na njihovom suzbijanju.
Inače, šakali su izuzetno prilagodljivi i opasni, jer se ne boje i često se približavaju obodima naselja, pa su opasnost i za domaće životinje. Posebno je opasno, jer su šakali potencijalni prenosioci bolesti, najpre besnila. Šakali su, kako se pretpostavlja, na teritoriju Vojvodine stigli pre nekoliko godina iz istočne Srbije. Ova životinja je iz porodice pasa i veoma je slična vuku. Telo mu je dugo oko 25 cm, a odrasli primerci teški su i do 15 kg. Nastanjuje se u šumama sa visokom travom, a jazbine gradi u žbunju ili pod zemljom. Hrani se svime što može da ulovi, pa i lešinama. Poznato je da je noćna životinja tj. pretežno noću lovi, a preko dana se skriva u jamama i živi u čoporu.
Dobro je da rešenja za uklanjanje šakala ima i da se samo trebaju primeniti. Svakako bi organizovane hajke na šakala urodile plodom, a nije na odmet možda i neka stimulacija lovačkog društva u vidu metaka svim lovcima koji ustrele ovog opasnog predatora.