JAŠA TOMIĆ: Ime italijanske humanitarke Marije Lete trebalo bi zlatnim slovima upisati u istoriju bolnice za plućne bolesti u Jaši Tomiću, smeštene blizu granice sa Rumunijom.
Počeci plućne bolnice, inače, vezuju se sa 1896. godinu. Tadašnja Torontalska županija sa sedištem u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, podigla je u Modošu – Jaši Tomiću, sanatorijum – bolnicu za umobolne koji su oboleli i od trahome. Posle Drugog svetskog rata, objekat je pretvoren u sanatorijum za lečenje plućnih bolesti i to je ostao i do danas.
Bolnicu, naravno, ne čine samo zgrade. One su najpostojanije, a pamćenje i uspomene zaslužuju ljudi. Ovde je bilo mnogo onih koji su pomagali ljudima kad im je bilo najteže. Brojni lekari, sestre, bolničari, kuvari, čistačice, udobne ordinacije i klinike po gradovima zbog humanosti i dobre volje zamenjivali su za posao na periferiji jednog sela koje je i samo, reklo bi se, van svih glavnih puteva i događanja. Među njima je, već petnaest godina, i lekarka Jelena Gradova Jarić. Ona je iz ruskog grada Ivanova koji se nalazi 360 kilometra severoistočno do Moskve. Udala se u Jaši Tomiću. Završila je specijalizaciju u Rusiji i u Beogradu. Jelena kaže da tek ovde, u selu koje je za nekoga zabit, obavlja svoju pravu misiju, i da u vreme današnjih komunikacijskih tehnologija više nema udaljenih mesta. A, među pacijentima je i Borka Šeškar Bojanić. Čak 35 godina radila je u plućnoj bolnici. Sada je njoj pomoć potrebna. Neguju je sestre i lekari koje je ona uvela u ovaj plemeniti posao i koji slede njezin put i stav.
Ž. Balaban
Neizvesna sudbina
Sudbina ustanove čiji se rad proteže kroz tri veka danas je neizvesna i o njenoj budućnosti se, za sada, samo nagađa. Bez obzira na sve manje novca i sve strožije kriterijume, u Vladi Vojvodine obećavaju da se ona sigurno neće ugasiti i da će joj se samo naći odgovarajući sadržaji u okviru zdravstvene i socijalne politike.