Tokom NATO bombardovanja 1999. godine, na ovu prugu su smešteni vagoni u pravcu Sečnja. Bombardovanje je prošlo, a vagoni zaboravljeni. Takvih kompozicija ima i na usputnim stanicama u Sutjesci i Lazarevu.
Stručnjaci tvrde da realizacija ovog projekta obezbeđuje visoku rentabilnost, i da bi investicija u potpunosti bila opravdana. Da bi se ponovo uspostavila ova železnička veza, potrebno je deset kilometara deonice od Sečnja do Jaše Tomića osposobiti za veća osovinska opterećenja, rekonstruisati jašatomićku stanicu i dograditi uništenu deonicu do granice sa Rumunijom.
Osposobljavanje pruge važno je i zbog saradnje ovog dela Banata sa polumilionskim Temišvarom i istoimenom županijom, jer njima gravitira veliko područje naših suseda. Sve se to dodatno aktuelizuje novim geopolitičkim položajem Rumunije, ali i evropskim podsticanjem prekogranične saradnje. Posle decenije i više propadanja, tu smo gde smo, ali je evidentno da ćoravi kolosek, a jašatomićka pruga je primer za to, ne vodi u Evropu.
Sl. Popov
Članak, koji nas naterao da obiđemo železničku stanicu pročitali smo u starom, već požutelom nedeljniku „Zrenjanin“.
A, železnička stanica!? To više nije u svakom pogledu. Trava je toliko velika da je sakrila prugu, a jedino zadovoljstvo pruža klincima koji su tu namestili svoje malo fudbalsko igralište.
Da na zidovima ne vise još okačene table sa natpisom „Jaša Tomić“, sigurni smo da niko ne bi znao da je to nekada bila železnička stanica.
Da li će se i kada sve to sanirati?