U službi prirode… Nikola Stajić
Upoznajete Nikolu Stajića, lovočuvara u lovačkom udruženju “Gornji Tamiš” iz Boke.
Nikola se pored svog posla, koji se tiče lovne divljači, takođe bavi i zaštitom jedne strogo zaštićene vrste. U pitanju je orao belorepan (Haliaeetus albicilla) za koje je napravio hranilište i uspostavio saradnju sa naučnicima.
Na pitanje kako i zašto se zainteresovao za ovu vrstu, Nikola je odgovorio: “Pošto mnogo vremena provodim u prirodi, zainteresovao sam se za fotografisanje divljeg sveta. Atar sela Neuzina, mog rodnog mesta je zbog svoje konfiguracije terena, reke Tamiš i ribnjaka koji ga okružuju dom za veliki broj orlova belorepana, najveće ptice grabljivice Evrope. Orao belorepan važi za pticu koja je osetljiva na čovekovo prisustvo i vrlo ga je teško fotografisati sa male daljine, pa sam zbog toga napravio hranilište na koje oni u velikom broju rado dolaze, a iz adekvatnog zaklona se može vršiti njihov monitoring, fotografisanje, ili se može prosto uživati u njihovoj gracioznosti.”
Smatra da su ptice grabljivice jako bitne za lovište zbog održavanja prirodnog balansa, naročito u agrararnim područjima koja su pod velikim antropogenim uticajem. Zato lovci, ali i on sam, prate ne samo lovne vrste, već i ugrožene vrste životinja, i omogućavaju da ti odnosi ostanu stabilni. Orao belorepan je, kako Nikola kaže, veoma bitan predator i “sanitarac” obzirom da se hrani leševima uginulih životinja i sisarskim predatorima koji narušavaju brojnost ostale divljači.
Sva svoja zapažanja sa terena vezana za orlove belorepane, njihovo kretanje, brojnost, kao i fotografije markiranih jedinki prosleđuje biologu-ornitologu Ištvanu Hamu, koji se bavi ovom vrstom. Takođe, sarađuje i sa drugim fotografima prirode, najviše sa Predragom Kostinom i Danilom Đekovićem. Nikola ističe da je veoma bitno da ovakve aktivnosti budu podržane od strane relevantnih institucija jer je benefit od njih nemerljiv i imaju ga pre svega živi svet, divljač i ugrožene i strogo zaštićene vrste.
Pitali smo ga i kako on vidi, čime se treba boriti kako bi lovstvo ostalo na stabilnim nogama, Nikola ističe: “Edukacijom i popularizacijom, pozitivnim primerom svestranog gazdovanja lovištem, sprovođenjem mera zaštite ugroženih vrsta, razvojem ekoturizma i fototurizma, kao i podizanjem svesti o stvarnoj potrebi u zaštiti i unapređivanju prirode oko nas i naše životne sredine.”
Izvor: Lovački savez Srbije
