Mišići astronauta propadaju u svemiru!
Mišići astronauta propadaju na dugačkim svemirskim letovima te se tako smanjuje njihova fizička radna sposobnost za više od 40%, tvrdi istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Physiology.
Na primjer, mišići člana posade starog od 30 do 50 godina propadaju na nivo osamdesetogodišnjaka. Destruktivni efekti izloženosti bestežinskom stanju na mišiće – uprkos vježbanju za vrijeme leta – predstavljaju značajan sigurnosni rizik za buduće ljudske misije na Mars i drugdje u Svemir.
Američko istraživanje koje vodi Robert Fitts sa Univerzitea Marquette (Milwaukee, Wisconsin), nedavno je objavljeno u online časopisu Journal of Physiology te će biti objavljeno i u printanom broju u septembru. Objavljeno je u vrijeme obnovljenog interesa za Mars zbog povećanja broja dokaza ranog života na planeti. NASA trenutno procjenjuje da bi posadi trebalo deset mjeseci da dođe do Marsa te ostane jednu godinu što bi iznosilo otprilike tri godine za cjelokupno trajanje misije.
Fitts, predsjedavajući i profesor na Odsjeku bioloških nauka na Marquetteu, vjeruje da će radna sposobnost astronauta biti ugrožena ako budu putovali na Mars i, s većinom mišića koji će propasti – poput mišića potkoljenice – slabljenje mišića bi moglo iznositi i do 50%. Članovi posade bi se borili s umorom puno ranije i imali bi problema s izvršavanjem rutinskih radova u svemirskim odjelima. Još bi opasniji bio njihov povratak na Zemlju jer bi bili fizički nesposobni brzo se evakuirati u slučaju prisilnog slijetanja.
U istraživanju – prvoj staničnoj analizi efekata dugih svemirskih letova na ljudske mišiće – napravljena je biopsija na potkoljeničnim mišićima devetorice astronauta i kosmonauta prije i odmah nakon 180 dnevne misije na Međunarodnoj svemirskoj stanici (International Space Station – ISS). Rezultati su pokazali značajan gubitak mišićnih vlakana, snage i moći u toj mišićnoj grupi. Nažalost, započinjanje puta u boljoj fizičkoj kondiciji nije pomoglo. Ironično, jedno od otkrića ovog istraživanja jest da su članovi posade koji su započeli misiju s najvećom mišićnom masom najviše i oslabili.
Rezultati ukazuju na potrebu za dizajniranjem i testiranjem efektivnijih vježbi protiv gubitka mišićne mase na ISS-u prije no što se odlučimo za daleka putovanja u Svemir. Novi programi vježbi bit će potrebni za razvijanje velikog otpora i široke lepeze pokreta kako bi se oponašao raspon pokreta koji se odvijaju na Zemlji. Fitts smatra da naučnici ne bi trebali odustati od dugih svemirskih putovanja. „Ljudske misije na Mars predstavljaju sljedeću granicu, kao što je to bila zapadna hemisfera naše planete prije 800 godina. Bez istraživanja ćemo stagnirati i nećemo uspjeti napredovati u razumijevanju Svemira.“ tvrdi Fitts.
Ukratko, Fitts vjeruje da se sav trud treba usmjeriti na potpuno iskorištavanje Međunarodne svemirske stanice kako bi se razvile bolje metode zaštite mišića i skeleta. „NASA i ESA trebaju osmisliti vozilo koje bi zamijenilo shuttle tako da najmanje šest članova posade može ostati na ISS-u 6 do 9 mjeseci. Idealno, vozilo bi trebalo moći pristati na ISS za vrijeme trajanja misije tako da, u slučaju zvanrednog stanja, sva posada može evakuirati stanicu“, preporučuje Fitts.
(znanost.com)